daleka su duboka mora u nama
o srčane obale udaraju talasi samoće
na hladnim se vetrovima njišemo
suvi su naši pogledi u tami
zimsko nas nebo posmatra
hodamo nemim ulicama noći
u nama ledeni bregovi plove
pričaš mi o snegovima koji su tvoje gradili
pričam ti o brodovima koje su moji potopili

u glasu su nam zarobljeni snovi nedosanjani
u grlu nam se guše reči nedovršene
neostvareni zagrljaji plaču između nas

u kasno svitanje rastaju se naši strahovi
među senkama spava tanani sudar usana
u novom jutru ostaju isti sami svetovi
tvoj
i
moj

VJENČANI ZLATNI PRSTEN
Svitanje zore
zajedno sjedimo na plaži uz more.
Lijepo je biti s tobom ovdje
stavljaš glavu na rame moje.
Svitanje zore,more i nas dvoje
naše se usne spoje.
Poklanjam ti vjenčani zlatni prsten
kažeš da je baš savršen.
Zlatni prsten neka sjaji
na prstu tvome.
Nek te podsjeti
na moju ljubav i
vjernosti danu jedno drugome.
Moj poklon je za tebe od srca
moja jedina za tebe moje srce kuca.
Želju jednu draga imam
sve o čemu snivam
u bijeloj vjenčanici
da u crkvi blistaš.
Voljena moja da budeš do kraja
ljubav naša neka nas zauvijek spaja.
Stjepan Orlić