zamisli da sva moja sećanja
upletena u tvoje pletenice
naglo promene smer
i pretvore se u budućnost
bi li tada bila moja krotka srna
ili bi pletenice rasplela
pustila da se raspršim kroz vreme
da mi lice posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjeno
zamisli da svi moji koraci
upleteni u tvoje vekovne bore
naglo promene smer
i pretvore se u suze
bi li njih sirote u svilu svoju primila
ili bi korake u glib usmerila
pustila da se zaglibim u vreme
da mi osmeh posivi
kao da je od jesenjeg vetra sačinjen
zamisli da svi moji dodiri
dok se šarene širom tela tvog od reka
naglo promene smer
i postanu godovi u tuđem orahu
bi li tada haljinu rastvorila
svetlošću sveće grudi umila
ili bi dodire po žiletu prošetala
tom krvlju plavom nebo i jezera oslikala
u sivo jesenji vetar odenula da se vrti u krug
bi li od sećanja postelju sačinila
prozore zatvorila
bi li od koraka oblake izatkala
svetlo utulila
bi li od dodira gromove sastavila
naga i topla
sa jesenjim vetrom ljubav vodila
bi li se to tako željna usudila

PROLJETNA KIŠA
Proljetno jutro,
tamnosivi oblaci
nadvili se nad gradom.
Kiša pada
tišina na trenutak nasta.
Loše vrijeme neće tako brzo prestati
počelo je grmiti i sijevati.
More se ne može vidjeti
magla je iznenada nastala
i more je odjednom sakrila.
Vjetar puše
na trenutke jako.
Nosi kišne kapi
na prozore olako
ali samo nakratko.
Kiša pada sve veća
ovo vrijeme na
jesenjski dan podsjeća.
Ljepšem vremenu
popodne ćemo se nadati
i da će sunce grad napokon obasjati.
Stjepan Orlić

VJEČNA LJUBAV
Ujutro kad oči otvorim
na tebe draga pomislim.
Otvorim prozore
pogledam na more.
Želio bih da si sada ovdje pored mene
za tobom moja duša čezne.
Pije se jutarnja kava
tvoj poklon zlatni lančić
stavio sam oko svoga vrata.
Imam jednu želju malu
o tom govore ove riječi koje u jedan stih stanu
želim tvoju ljubav samo meni obećanu.
Naše slike nađem
u albumu našem
slike pokazuju sve
da naša ljubav vječna je.
Zvoni telefon u taj tren
poziv je od tebe
čujem tvoj glas
baš je nježan i blag.
Doći ću kod tebe
kažeš i tiho šapneš
čarobne riječi te
ja dragi volim te.
Stjepan Orlić