Submit your work, meet writers and drop the ads. Become a member
Milica Fara Nov 2017
Bila je sreda
jutro
Alarm je probudio
i moju glavobolju
Nepomična i ukočena
još uvek sam osećala
davne dodire tvojih prstiju
po mom telu
Peklo me je
koža je odumirala
Nebesko plavetnilo je sijalo
kroz proreze roletne
i dalo mi tračak života
Hladne kupatilske pločice
su izazivale jezu
u mom biću
dok sam pila kafu
i pripremala se za
novi dan
Novi život.
NEW
It was Wednesday
morning
The alarm woke up
my headache too
immovable and stiff
I still felt
ancient touches of your fingers
on my body
It burned me
the skin was dying
Sky blue was shining
through slits of shutters
and gave me a spark of life
Cold bathroom tiles
caused shivering
in my being
while I was drinking coffee
and prepared for
new day
New life.
Ja tebe nikada ne bih povredila. Nikada!

I nikad ne bih otisla bez pozdrava, a da se nisam prvo objasnila zasto odlazim.

I nikad ne bih otisla od nekog ko me makar malo voli.

Moji hormoni ne rade dobro i to poprilicno utice na ono sto osecam, mislim, napisem.

Zao mi je sto reagujes tako na moju iskrenost, taj spektar od ljubavi do mrznje me totalno iznenadi, a neka poredjenja i povrede.


mh
...Ali zato kad je kao sad puno planeta u zemlji, ne treba nam ni psiholog ni rod ni pomoz bog – sve se vidi sve se zna ko se češe o moju tarabu, ko hoće nešto što mu ne pripada, kome je gde mesto i kako bi zapravo bilo najzdravije, idealno da sebe postavimo i u prostoru i u svetu sa ljudima. Bik je grlo i glas, pa sa Merkurom i Suncem ovde i glas je hrabriji nego inače da sve to jasno i kažemo (makar uz vibrato). Šta može a šta ne može. Šta hoću a šta neću. Na šta pristajem, a na šta ne pristajem – gotovo kao revidiranje nekih ugovora koje imamo sa sobom i sa drugima. Jer ta pitanja koja postavljamo drugima, zaprao postavljamo sebi samima. Na šta sam pristao i da li je to za mene dobro. Da li treba nešto da se menja. Stvari se najzrelije menjaju zapravo samo kada imamo podršku zemlje jer tu kad se ruši, sve je kao na gradilištu: prethodno se ogradi, zatvori se ulica, stave znaci upozorenja, svi čekaju da radovi budu završeni pa da može saobraćaj da teče dalje. Tu je jasno sve. Tada se ruši i menja da traje. Nije iz hira ni entuzijazma, neke optimistične emocije ili zaljubljenosti. Nego prosto, prirodno je da svak zna šta mu je ok a šta nije… ponekad
Pticice!

Zivot je
samo jedan!

sutra treba
nesto ludo i
nezaboravno
da uradis!

Imas
moju
podrsku!

:)


hm
Stjepan 6d
VJENČANI ZLATNI PRSTEN
Svitanje zore
zajedno sjedimo na plaži uz more.
Lijepo je biti s tobom ovdje
stavljaš glavu na rame moje.
Svitanje zore,more i nas dvoje
naše se usne spoje.
Poklanjam ti vjenčani zlatni prsten
kažeš da je baš savršen.
Zlatni prsten neka sjaji
na prstu tvome.
Nek te podsjeti
na moju ljubav i
vjernosti danu jedno drugome.
Moj poklon je za tebe od srca
moja jedina za tebe moje srce kuca.
Želju jednu draga imam
sve o čemu snivam
u bijeloj vjenčanici
da u crkvi blistaš.
Voljena moja da budeš do kraja
ljubav naša neka nas zauvijek spaja.
Stjepan Orlić
Stjepan 6d
OTPLOVIMO ZAJEDNO
Hajde dođi
na moju barku malu
neka naši snovi
stvarnost postanu.
Razapnimo jedro
otplovimo na skrovito mjesto.
Na pučini plavog mora
vidimo mnogo galebova.
Imaju pravu zabavu
glasno se glasaju.
Ovdje u tajnovitoj uvalici
bacimo sidro
biti će nam tu divno.
Kupamo se,ronimo,sunčamo
zajedno baš uživamo.
Ja i ti zaljubljeni jesmo
poklanjamo jedno drugom poljubce često.
Zasviram na harmonici i zapjevamo
zajedno našu ljubavnu pjesmu.
Ovu ljubav i sreću
draga zaboraviti nikad neću.
Stjepan Orlić

— The End —